° Death is peaceful..easy. Life is harder..

Osjećam da tonem.
Osjećam da je sidro.
Sve dublje i dublje,
sve teže i teže..
Ali tko ga je uopće spustio?
Ja? Nesvjesno.. možda.
Ali ostajem na mjestu,
ne idem nikamo.
ni korak naprijed
ni korak nazad..
Uspomene, osmijesi,
suze..
Sve me to drži tu gdje jesam,
sve se to usidrilo tu gdje je..
Utapam se u moru boli,
patnje, tuge..
Okolina, ostali..
Oni su već daleko naprijed,
miljama..
A ja stojim tu
na starom istom mjestu.
Praznih ruku,
s ničim preostalim.
Sretna zbog njih,
zbunjena radi sebe.
Svakim pokušajem isplovljivanja
naglo me potegne natrag..
Kako?
Kako da isplovim iz ovog tamnog mora?
Osjećam da sam sama,
pokraj mene jedino vjetar
bespomoćno, uzaludno kruži.
Vidim razliku.
Osjećam da sam drugačija od ostalih.
Crveni tulipan u tucetu žutih ruža.
No nadam se..
Možda jednog predivnog dana
naći će se osoba
koja će mi pomoć izvadit ovo teško sidro van
kada ja već nemam snage da to sama učinim.
A do tada,
samo ostaju puste želje
i stara nam dobra, nada..

Moj vjerni i skoro jedini
prijatelj tuga vjerno stoji
pokraj mene i nikada me ne napušta.
nije li to divno?!
idemo stopama unatrag, hajde..
Vidim ih u poršlosti,
moji ostali prijatelji
i ja u njihovom društvu..
s njima sam provodila
minute sreće u parkiću,
nebo je bilo žarko plavo
trava magično zelena
oko nas samo žive boje.
smijemo se, nema tračka tuge
na našim licima.
kako je bilo lijepo.
sva naša srca kao jedno veliko.

polako i polako prilazim sadašnjosti.
auu, što sam bliže sve više boli..
svaka boja polako postaje siva..
moji prijatelji sreće sada su našli
sebe.
svaki je našao svoje
pravo društvance.
jedan otišao prečacom ka sreći.
drugi otišao putićem koji kako
on tvrdi njemu obečava mir.
treći preletio sve i našao sebe
u drugom prijatelju.
i tako redom
i evo nas u sadašnjosti.
u crno bijelom svijetu.
a ja?
sama, a oko mene tisuće ljudi.
tražim, no nikako da nađem.
jedino što mi je ostalo su
divne uspomene na nas
i moj već prozvani prijatelj,
tuga.
no kako su mi svi govorili
"proći će, a kad prođe bit ce ti ljepo"
i poslušala sam ih.
i tako se naše srce polako raspadalo
komadić po komadić..
no meni sada nije nimalo lijepo.
naprotiv.
mene sada boli kao nikada..
nikada..

Pogledah se u ogledalo
i vidjeh sebe
slomljenu..
neznam kako
i zašto..

Kao mala sam
na ovaj dan skakutala
po dvorištu oko cvijeća,
Imala osmijeh,
od uha do uha,
znala sam samo za sreću,
nisam znala za ono ostalo.
Ljubila sam.
Svi su mi dolazili i govorili
mi kako sam divna, lijepa..
Svaka osoba bi mi
čestitala..
Moje srce je bilo cijelo,
osjećaji su mi bili
čvrsti, netaknuti.
Blistala sam od sreće
na ovaj dan..
A sada neznam
kamo sa sobom..
Danas je moj dan,
svi to uporno ponavljaju.
Danas me svi trebaju slušat..
Danas sam ja najvažnija..
sve bi danas trebalo biti
savršeno.
danas ovo,
danas ono.
da..
Zašto se onda
danas osjećam
tako loše?
Zašto imam želju
da se taj dan nije
dogodio davno,
davno, na isti ovaj datum?
Zašto mi se srce slama
baš danas?
Sve njihove
riječi utjehe,
izjave ljubavi,
šapati sreće
pali su u vodu..
Htjela bih zagrliti
sve koji su meni dragi,
koji mi znače mnogo
i reći im posljednji put
da ih volim..
Nove suze krenule su na oči.
Nova tuga probila se
kroz srce.
Zašto, ali Bože
zaštooo me danas
boli najviše???

možda zato što su
moji nadjraži prijatelji,
oni prijatelji
koji su mi cijelu godinu
govorili da sam za njih
ja najvažnija na svijetu,
zaboravili da je
danas moj dan?!
možda..
ili sam možda ja kriva
što sam sebi dopustila
da ih volim i da im vjerujem,
a oni su me iznevjerili..
nikada neću znati.

Smijale smo se
ljutile, svađale
plakale, zezale
svašta smo radile
svašta smo prošle
zajedno...
bili su ljubomorni
na nas
mogle smo o svemu razgovarati
mogle smo si sve reći
nabijale starcima tel. račune
ona i ja
bile smo jedan pojam
nigdje nismo išle
jedna bez druge...
vremena su prolazila
mi smo se mijenjale
izgubile smo stalni kontakt
najduži nam razgovor sada
traje tri minute
ona je sebi našla osobu
osobu koja joj paše
kojoj se može povjeriti
koja je kako ona kaže
"najbolja frendica koju je do sad imala"
divno
ona je vesela, sretna
s njom može o pričati o svemu
još divnije
ako je zamjenila
dvogodišnje prijateljsto
sa dvomjesečnim...
ona se smije, uživa
neka, drago mi je zbog nje...
A ja.. ja sjedim
i na repeatu slušam
našu pjesmu
gledam našu reprizu u glavi
i plačem.
Izgubila sam svoje sve.
Izgubila sam najdražu osobu
bez koje sam ja bila izgubljena
sve što smo imale je nestalo
ostalo zapisano
u našim srcima
negdje duboko...
... Našla sam ja svoju osobu
jesam...
ali to nije ono
nije to odnos kakav sam ja
imala davno s njom.
Ja volim obje
moja osoba je meni
sada skoro sve
i pričam s njom,
ali i dalje šutim
tu postoji neka granica
tamo nije..
Izgubila sam ju
a sve sam joj povjerila
svaku suzu,
svaki osmjeh,
svaki lom,
svaku tugu, srecu
sve...
I gdje smo mi sada?
Ona se našla.
Ja sam se izgubila.

* I STILL LOVE YOU, BABY

*I STILL BE THINKIN' OF YOU
AND THE TIMES WE HAD... BABY

*AND PLEASE REMEMBER THAT I NEVER LIED

*AND PLEASE REMEMBER
HOW I FELT INSIDE NOW HONEY...

*SOMETHING'S CHANGIN' INSIDE YOU
AND DON'T YOU KNOW

*GIVE ME A KISS BEFORE
YOU TELL ME GOODBYE

*DON'T YOU CRY TONIGHT.

*BABY MAYBE SOMEDAY..


Posvećeno M.K.


Već sam izgubila jedno vrlo vrijedno prijateljstvo. A sada i ovo...
Cini se da mi je tak suđeno.

Reci mi molim te gdje da odem
molim te, moliim te...
svi mi govore da srce slušam
kada sam neodlučna
molim te, slušam te. slušam.
šutiš...
kamo da idem
kojim putem?
ne znam
ispred mene stoje
stoje ljudi i prodaju karte
"molim vas dvije karte,
za lijevi i desni put"
zatražim.
"hvala"
kuda sad
evo klečat ću samo
mi molim te reci put
u sreću
ljubav
i radost
put koji neće toliko
tražiti od mene
strana na kojoj ću
imati svoj mir
na kojoj ću imati vremena
voljeti i ljubiti druge.
molim te
a ti i dalje šutiš.
ne smijem sad odustat
ne smijem zbog njih
znam što bi im to nanjelo
znam kakve bi im rane to ostavilo
oh da. znam
i ne smijem reći ne
zbog njihove sreće.
ali dok sam ovdje
samo im štetim
ranjavam ih
uskraćujem radost
vedrost i sve dobro
što u njima blista.
Valjda sam
zbog toga i zaslužila ovo stanje.
Netko to zna najbolje.
valjda zbog toga sada patim i gorim
o da.
uskoro ću im uskratiti muke i patnje...
uskoro...

Oh, come on!
look at the sky,
blue, blue sky
there is so many clouds,
they are sailing,
isn't that beautiful?

Each of them means something
first is hope
second is friendship
next one is care
then comes shoulder to cry on
and the keyone is love.

When all of these clouds connect
the result is something beautifully blue.
the result is something surprisingly..
the result is you.

<3

"Hej.. cujes li me?"
zove i zove
crna rupa..
Odupireš joj se,
govoriš ne,
a ona bijedna i jadna
ceka na drugom kraju
no svejedno tako blizu.
Poziva te,
tebi ona tako crna,
ružna, gusta, tamna..
poziva te na drugu stranu.
Ona ti pak obećava sreću
i beskrajnost, a ti..
ti joj se odupireš
nedaš joj da te dotakne
uplašen bježiš od nje...
Okrećeš se,
osvrćeš na sve srtane
ne pronalaziš put,
put koji vodi u suprotno...
stišćeš šake,
muti ti se.
Svaki put koji odabereš
vodi u bijelo,
neutralno
u ništa...
Nema puta,
obojenog puta
koji ti obećava isto
što i ona crna rupa.
Ne pronalaziš ga.
I onda....muk....
gotovo..
sustigla te...
Ostaješ bespomoćan.
Shvaćaš..to je kraj.
da, to je kraj...
Trenutak nakon što uđeš,
uđeš u novi svijet
zablijesne jedna točkica,
jedna od njih bezbroj
i u istom mahu obasja njih sve.
Boje kristala, boje duge, boja sreće
sve su tamo
sve osim nje.. osim crne
iznenada padneš..
ali ostaješ stabilan.
poletiš
poletiš u savršenstvo
i odjednom shvatiš..
kraj je obećavao istinu..
kraj je obećavao početak..
da li je to zaista kraj?
ili je to možda samo smrt?



Posvećeno T.P.

strašno..

od tebe traže jedno
oni žive drugo
glume anđele
a tebi dušu ocrnjavaju
uče te
a na tebe gledaju s mrakom u očima
glume glume
uče te da istina otvara vrata sva..
a propuh im stalno dolazi, ne od njih
vec njima..
i uporno i uporno zatvaraju vrata
vjetru
vjetru.. onom nekoć divnom,
vedrom, svjetlom, povjetarcu
gledajući samo na svoje lice
spominjujući samo svoje ime
tražeći samo za sebe
otimajući samo za sebe
o zašto to ljudi rade
zašto ljudi ne vole druge
zašto gledaju samo na svoju polovicu..
kako da je dopune, razmišljaju i razmišljaju
samo za sebe..

od trenutnka koji je u meni probudio
onu polovicu koja je olako zahrđala makar
drugi ne razlikujuć boje mene..
onu "bijelu" polovicu
od trenutka kada sam pogledala gore
u tamu obasjanu malim svjetlima
svatila sam
moje vrjeme ističe
a vremena je malo za činiti dobro drugima
ne sebi
samo je uvenula ona ružnoća u meni
i izrasla ljepota
i dugo je trajalo
i trajalo
mučih se
i pomagah drugima
rukama krvavim išla doma
i nisam posegla za rupčićem
za moje ruke
ne..
posegla sam za rupčićem za moje najdraže
za njihove suze..
zašto
zato da bi mi vratili djelima, rječima
briga me za tebe
tko si ti uopće
i samo se sjetih
sveg lošeg, no i dobrih točkica u lošem
koje bi da su dobile malo više pažnje
promjenile sve..
one tame obasjane malim svjetlima na nebu
i osjetih hladnoću na obrazu
što mi je to..
jedna mala zvjezda koja je tiho ugasnula
u lažima, klevetama, tami..
zvjezdica sve moje muke,
trčanja za njih,pomaganja..
ona padne na pod i raspe se..
sav moj trud nestane..

evo jedan postek koje je tu tek tako da mojoj Ani pokaže koliko ju volim i koliko mi vrijedi!!
Inače to je jedna osoba koja me u potpunosti razumie i stvarno je.. ma nemam riječi da ju opišem..tj njenu ljubav i dobrotu..

Sjedim i gledam kroz prozor
mislim si u glavi..

Bože, hvala Ti
ona ima tako prekrasne riječi
ona ima tako prekrasan glas
ona ima tako prekrasan način
da dokaže da te voli
ona ima posebnu ljubav
Bože hvala Ti
ona razumije moje strahove
ona razumije svaku moju riječ
svaki moj potez
ona razumije mene
Bože, hvala Ti
ona me poštuje
ona me gleda kao Osobu
ne kao osobu
Bože, hvala Ti
ona meni vjeruje
ona brine za mene
ona doživljava mene
ona je prihvatila mene
takvu kakva jesam
Bože, hvala Ti
ja se njoj zahvaljujem
ja nju volim
ja nju vidim i kad ju ne gledam
ja mislim na nju skoro svake sekunde
ja se sjetim nje u teškim trenucima
ja se sjetim da imam nju
ma ja sam tada najjača osoba na svijetu
iako sam slabija od najslabijih
ja sam tada JA
Bože, hvala Ti
hvala Ti što si nas spojio :)
ja sam Ti najzahvalnije biće
ONA IMA PREKRASNU DUŠU!!

I naravno zahvaljujem još jednom anđelu
koji nažalost nije s nama.. :(
ali volimo ga..On nas je naučio voljeti.


..TE SAKAM MNOGU.. <3

prolazim ulicom
mrakom hodam
svijetla gore uz rub putića
veseli se glasovi u igri čuju
jedan drugome dovikuju
vesela srca malih
nedužnih ljepotana i ljepotica
svi su oni naši sljedbenici
skaću jedan do drugoga..
polako zastajem u travici
bolje pogledam u oci dječicu
zanimljivo..to su oni
svako od njih će naći svoj put
svako ce nekuda krenuti
izgraditi svoj život
molim se da odaberu pravi put
kuda ovaj svijet ide
neka ga uljepšaju
naše jedine nade..
On nam je dao tu mogućnost.
neznanje za to iskoristiti
dovede svakog do ruba
zar tako treba
ne..ne nikako
naše male zvjezdice sreće
koje nam se postupno
pojave izgrade snagu za nadati se
koliko dobrih ljudi..naše nade
pogine..
zašto baš oni dobri
On zna zašto..On tako želi
a znamo da je On ipak On..


Ovaj je post posvecen jednoj
savršenoj osobi koja je krasila
nas svijet ljepotom ljubavlju i dobrotom.
On je uvijek znao živjeti, voljeti i davati..
Pa naučimo i mi..